1755. g. - Pobuna kmetova na imanju Antuna pl. Špišića u Bukovici, proširila se i na područje virovitičkog imanja. Nezadovoljni položajem, samovoljnim nametanjem radne rente i potaknuti zbivanjima na drugim vlastelinstvima, kmetovi virovitičkoga vlastelinstva započeli su bunu. - 21. svibnja - U Viroviticu je stigla kraljevska komisija za ispitivanje bune.

Nakon primljenih izvještaja o izbijanju seljačkih buna u virovitičkoj županiji, Marija Terezija imenovala je 8. travnja 1755. godine, posebnu komisiju koja je trebala istražiti uzroke bune i kao izaslani kraljevski sud (judicium delegatum) presuditi krivce. Na dvoru su u međuvremenu zaključili da se seljaci u Slavoniji ne smiruju, te je kraljica 21. travnja 1755. godine odredila "da se od rijeke Save sve do Drave, formira vojnička linija zvana kordon" s 400 pješaka i 200 konjanika. U Virovitici i na virovitičko vlastelinstvo razmješteno je 250 pješaka i 50 konjanika. Nakon toga kmetovi više nisu mogli pomišljati na otvorene istupe protiv vlastelina. Kraljevska komisija za ispitivanje bune stigla je 21. svibnja 1755. godine u Viroviticu i započela raditi. Kraljica je za njezina predsjednika imenovala grofa Josipa Keglevića, a za članove generala grofa Serbellonia, savjetnike Ignata Kemfa i požeškog podžupana Luku Novosela. Predsjednik komisije brzo je došao do zaključka da su izvor bune u cijeloj Virovitičkoj županiji kmetovi iz Donje Bukovice i "pet gornjih sela Aleksandra Pejačevića" na virovitičkom vlastelinstvu. Komisija je 14. lipnja 1755. godine, naredila da se pohvataju kolovođe bune u šest virovitičkih sela.

Nakon ispitivanja prve skupine zatvorenih seljaka, Komisija je 8. srpnja 1755. godine, zapovjedila da se pozatvaraju i svi seoski knezovi koji su izabrani za vrijeme bune protiv volje svojih zemaljskih gospodara. Masovno uhićenje seoskih knezova objavljeno je proglasom na hrvatskom jeziku: "da osim Bukovički i gornji pet sela barona Marka Pejačevića, to jest Gradaški, Lozanski, Bušetinski, Vukosavljevački i Turnašički mirokvarni do sada veće ufaćeni seljani" trebaju biti zatvoreni i "oni koji su se u Punte mišali mesta kneževi, i baš imenum takvi, koj baš u Punti, kada su se oni pervi i stari knezovi smetnuli, kroz mirokvarniki povređali, i dan današni ovu dužnost suprot voljih svoima spaiama obveržavaju".

"Puntarski" su knezovi, držala je Komisija, krivi "jerbo njihova dužnost jest bila, nje samo Puntarski njima odlučeno knežestvo ne primiti, nego mlogo višje takovi prokleti hamistuk" javiti vlastima i pomoći da se on spriječi. Buntovnički su knezovi, osim na virovitičkom, uhićeni na orahovičkom, našičkom i voćinskom vlastelinstvu. Dovedeni su u Viroviticu i zatvoreni u veliku vlastelinsku žitnicu, oko koje su stražarili vlastelinski panduri i građani. Iz navedenog se može zaključiti da je Kraljevska komisija promjenu seoskih knezova držala važnim izrazom buntovništva. Ispitivanje uzroka bune nije okončano kažnjavanjem njezinih vođa. Kraljevska komisija nastavila je raditi do sredine rujna i na temelju prikupljenih mišljenja feudalaca i seljačkih tužbi, objavila je 11. rujna 1755. godine privremeni slavonski urbar, kojim je i službeno kmetovima nametnuta tlaka, iako su se oni upravo protiv tog oblika feudalne rente najviše bunili.