Iz "VirovitiÄkog lista" broj 12, dne 9. sijeÄnja 1954. godine.
U prvom broju ove godine, ja dolje potpisani IVEŠPISAROVIĆ, detetiv sa Suvare u privatnoj praksi, želim u sredini navedenima dolje stilizirane želje.
Svim trgovaÄkim poduzećima želim i nadalje uspjeÅ¡nu proÄ‘u svića i lojeneca. Usput im savjetujem njeka virovitiÄkoj elektrani u novoj godini odobre njeku svoticu profita, jer, ako elektrana poÄme svitliti kak sada, njeće prodati nijedne sviće i lojenece.
Moram se drugima izviniti, Å¡to ih nisam stavijo na prvo misto u redosljedu Äestitke... Ali mora nam biti jasno, da svićama pripada prvo mjesto, jer da nema njih, ne bi mogo napisati nijedne rijeÄi, a kamol njeke Äestitke ... Znam, da je to bolno pitanje, a svi smo mi ljudi.
Et na, njeki se bune Å¡to nisu doÅ¡li u "VirovitiÄan" zbog svojih dobrih djela i jer ih niko nije zapazio. Et, a njeki se bune, Å¡to su doÅ¡li. ÄŒak se i prite razbijanjem glave, a drugi isplaćivanjem honorara, ko da oni plaćaju honorare, a ne vele poÅ¡tovana redakcija. - A treći samo viÄu, pa viÄu. Kad otom mislim, doÄ‘e mi na glavu ona narodna "Svak se ćeÅ¡e gdje ga svrbi", dakle i njima želim sretnu Novu godinu i uspiha puno na stranicama "VirovitiÄana".
Sad bi bio red na stanici Virovitica grad. Ona je bliža od Velke stanice i mi svi graÄ‘ani idemo na nju. - Koristimo se njome, kad je već tu. - No, u Äekaonici nema peći, zima, a životinju, koja se zove HIGIJENA, ne poznaju, odnosno nemaju Äast poznavati je. - PraÅ¡ina do gležnja, papirovlje do koljena, Å¡to je dokaz da su njeki ljudi boravili nutri prije joÅ¡ misec dana. Natpisa "NE PLJUJ NA POD" ima tri, al zato pljuce ni jedne. - Ako Äovjek ima hunjavicu i punu maramicu, ne preostaje mu nego da kulturno pljune na pod, kao i mnogi prije njega. To stanje obiÄnom smrtniku izgleda ovak, a ovo Å¡to struÄnjaci kažu o tom: "Da na maloj stanici imaju ljudi ove ugodnosti, ne bi iÅ¡li na Velku, a to bi dovelo do izolacije glavne stanice, a mi to ne možemo dopustiti".
Mudro! Zato upravi željezniÄke stanice sve najbolje. A obiÄnim smrtnicima usput savjetujem njeka nejdu na malu stanicu, ako im je život mio i ako njeće da im se smrzne vruća juha u crivima.
Mi imamo i jednoga muzeja u gradu, Å¡to je svakak pohvalno, a joÅ¡ je pohvalnije Å¡to otaj muzej ima uslova da opstoji. Zat svim starinama želim sretan put u muzej, a firmama "Adojf PajtaÅ¡ i sin, Gizela, paromlin na valjke" i "Stjepan Koler, trgovina mjeÅ¡ovite robe, Suhopolje" (sadaÅ¡nja trgovina "Drave") Äestitam pedeset godiÅ¡njicu opstanka i želim da ih ove godine stave u muzej kao vridan dokumentum naÅ¡e proÅ¡losti.
Nadalje, svim mamicama, koje uspiju uvesti dicu ispod Å¡est godina u naÅ¡ kinematograf (premda to nije njeki uspjeh, jer se na to ne pazi) želim sreću, a onima koji side ispred njih, dobru zabavu. - Ja ću, u buduć, kad idem u kino, narisat na svojim leÄ‘ima Å¡aha, pa njek se maliÅ¡an igra Å¡aha, a ne da se ući boksati i da mu moja leÄ‘a služe kao boksaÄka vreća. To preporuÄam i drugima, med nama bud reÄeno, men se to dogodilo, a ne bi Å¡tijo, da i joÅ¡ njetko bude žrtva...
NaÅ¡em kazališću želim joÅ¡ niz uspjeÅ¡nih premjera, kao KVEJ LAN, koje će nas upoznati sa životom nama bliskih naroda, kao Kineza, Japanaca ili drugijeh. A mogli bi provest njeku isto tako vridnu dramu, recimo iz AfriÄkog života, na primjer iz Konga...
Vaš odani Iveš Pisarović, detetiv sa Suvare.
